Kroz crkvu sv. Nikole nas je ljubazno provela voditeljica Justina. Taj svetac je biskup, zaštitnik pomoraca i putnika te se stoga i nalazi u blizini mora, iako se s mora ne vidi, jer je zaklonjena zgradom Šibensko-kninske županije. Kasetni drveni strop najvrjedniji je inventar ove crkve, ali još čeka sredstva za obnovu. Crkva je u cjelosti pod zaštitom Državnog zavoda za kulturnu spomeničku baštinu. U njoj se misa ne služi redovito, već samo nekoliko puta godišnje: za blagdane sv. Nikole, naslovnika crkve i Gospu od dobrog savjeta, čiji se oltar nalazi u crkvi. Posebno se u tim prigodama na misi okupljaju djeca koju odrasli dovode na blagoslov jer je sv. Nikola zaštitnik djece.

Crkvu i muzej sv. Luce pokazale su nam časne sestre Hilda i Fortunata. Druge sestre nismo vidjele jer su benediktinci više zatvoreni crkveni red, usmjereni na život i rad unutar samostana. Nekoć su benediktinci bili jedini nositelji pismenosti i kulture i to od šestog do dvanaestog stoljeća. Zato se i uvođenje Hrvata u zajednicu europskih naroda ostvarilo upravo preko benediktinaca. Oni su uz obalu i na otocima imali četrdesetak samostana do jedanaestog stoljeća. Osobito su važni i za naš grad jer uz njih se vežu njegovi početci. Muški samostan nalazio se na ulasku u kanal sv. Ante gdje je tvrđava sv. Nikole, a u gradu su djelovala tri ženska samostana. Dva su ukinuli Francuzi za vrijeme Napoleona, a treći je ostao do danas. Benediktinaca je u Hrvatskoj danas malo pa smo upravo stoga i ponosni da se jedan od njihovih malobrojnih samostana nalazi u našem gradu i da smo ga već u nekoliko navrata posjetili.

Robert Šimić